Prema predaji, ribar Ivan M. Bogović Tumburko , daleke je 1722. godine loveći ribu oko rta poluotoka Gradine ugledao neuobičnu svjetlost. Kada se približio stijeni s koje je dopirala svijetlost, našao je Gospinu sliku koja prikazuje Marijin koja prikazuje Marijin posjet rođakinji Elizabeti. Sliku je odnio kući i spremio je u škrinju, ali ona se na neobjašnjiv način vratila na isto mjesto. I tako se to ponovilo tri puta. Uskoro su mještani zajedno s ondašnjim svećenikom odlučili na tom mjestu sagraditi kapelicu, a svečanost u sadašnjem obliku utemeljena je 1776. godine.
Ta čudesna slika izgorjela je u župnoj crkvi, a druga, koja je šezdesetih godina prošlog stoljeća ukradena, nastala je u Beču 1888. godine. Srebrni je okvir te slike, težak 13 kg, izradio splitski zlatar Valle po nacrtu Ive Pavkovića , kalafata iz Rogoznice.
Slika prikazuje jedan posebni trenutak: doznavši da je trudna, Marija posjećuje rođakinju Elizabetu, koja je božjom milošću zatrudnila, iako je stara i nalazi se pred porođajem Ivana Krstitelja , koji će pripremiti narod za dolazak Isusa Krista.Veću kapelicu izgradio je od 1907. – 1909- poduzetnik Ivan Quero iz Lecce u Italiji. Oltar je djelo Pavla Bilinića , iz Splita, napravljen 1914. godine zahvaljujući prikupljenoj milostinji od ukupno 7.180 kruna, a sam je autor za svoj rad uzeo svega 400 kruna. Kapelicu je blagosovio župnik dr. Ivan Katalinić.
Svečanost se održava 2. srpnja, na Petrovčicu, kada se Gospina slika dovozi brodom u pratnji svećenika i mladih djevojaka, odjevenih u bijele haljine, do Caparinove rive, gdje je dočekuje šibenski biskup u pratnji desetak i nekoliko tisuća vjernika, da bi potom svi zajedno u procesiji rogozničkom rivom Gospinu sliku prenijeli u Župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo.
Gospina slika ostaje u župnoj crkvi do prve nedjelje iza Gospe od Karmela kada se u svečanoj procesiji morem i kopnom vraća u svoje svetište na rtu poluotoka Gradine. U procesiji sudjeluju stotine brodica i tisuće vjernika koji prelaze pješice oko 2,5 km zavjetnog puta, mnogi često i bosi. U prošlosti su Gospin Brod plivajući pratili mladići, a danas im se pridružuju i djevojke.
Rogoznicom su 1887. godine harale crne ospice i dnevno odnosile i do 40 života. Tadašnji župnik don Tode Pavlivić okupio je vjernike i oni su se bosi zaputili u Gospino svetište moleći Gospu za milost. Od tog 24. siječnja prestalo se umirati u mjestu, bolesnici su ozdravili, a na taj dan – zavjetni blagdan – redovito se održava misa u Kapelici.
Možda je ovaj rogoznički marijanski blagdan najbolje opisao dr. Drago Šimunđa u svojoj nadahnutoj propovijedi 1996. godine riječima:
” Ove lađe, vatre, pjesme, predivna procesija dozivaju mi pamet u 274 godine koliko se slavi Gospe od Kapelice i njen čudesan dolazak među nas, dozivaju mi pamet 1400 godina koliko se moj narod moli Bogu i Blaženoj Djevici Mariji. Ovom svetkovinom oživljava se naša prošlost, identitet Rogoznice, ono što svjedoči o njenom hrvatskom biću duge vjere i tradicije. Ovom svečanošću oživljava sva naša povijestu i kultura duboko ukorijenjena u ovom kršu, kamenu, toplom moru i predivnim crkvama koje je gradila ljubav i duhovna vrijednost, unatoč težini koju žrtva podnosi kada postaje ideal.. . ”
Čudotvorna rogoznička zaštitnica, čije je svetište, po njenoj želji, smješteno na vratima prekrasne rogozničke uvale čuva svoj puk i luku od svih stradanja tijekom gotovo tri duga stoljeća.