ROGOZNICA

O ROGOZNICI

Na južnom dijelu Šibensko-kninske županije, u dubokoj uvali koja je dobro zaštićena od udara vjetra, svega 34km udaljena od Šibenika smjestila se Rogoznica. Rogoznica ima 54 km dugu obalu i geografski položaj koji je smješta upravo u središte Dalmatinske obale, te je najistureniji dio hrvatskog kopna koji zadire duboko u Jadransko more. Položaj Rogoznice razdvaja Sjeverni i Južni Jadran, što je iznimno naglašeno i specifičnim klimatološkim ponašanjima na ovom području, odnosno još preciznije na rogozničkom rtu Planka, gdje imamo izravan sudar klima, vjetrova i morskih struja, borbu ‘bure i juga’.

Klima je jedan od najvažnijih atraktivnih turističkih elemenata, a na rogozničkom području prosječno ima 2600 sunčanih sati.

Kopneni dio Rogoznice bio je naseljen već 1390. godine. No strahujući pred Turcima, 1518. godine stanovništvo se seli na otočić iz sigurnosnih razloga.

Današnji centar Rogoznice čine nekad kopneni dio zvan Kopača i otočić Kopara, spojeni umjetnim nasipom u jednu cjelinu.

Središte Rogoznice nalazi se na poluotoku gdje su se uglavnom zadržale stare kamene kuće, što rogozničkoj rivi daje autentičnu mediteransku atmosferu. Veći dio otoka prekriven je borovom šumom te je idealan za šetnju i ostale vrste rekreacija.

Ovo lijepo ribarsko mjesto ima prirodno zaštićenu luku, dubokog gaza, koja je oduvijek pružala sigurno sidrište svakom nautičaru. Gusta borova šuma, duga šetnica uz more, lijepe plaže, otočići i uvale te Zmajevo jezero u krškom kamenjaru, privlače danas osim nautičara i mnogobrojne druge turiste.

 

POVIJEST

Prvi doseljenici za svoje ognjište odabrali su još 1390. godine kopneni dio današnje Rogoznice – Kopaču, a obližnji otočić – Kopara, na kojem su stanovnici tražili sklonište pred turskim najezdama, naseljen je 1518. godine. Kada je opasnost od Turaka minula otok je s kopnenim dijelom povezan nasutim putem. Na otoku je 1809. godine za vrijeme francuske vladavine sagrađena i tvrđava.
Stara crkva Sv. Ivana Trogirskog iz 1324. godine na obližnjem rtu Ploča, međutim, svjedoči da je to područje bilo posjećivano i prije dolaska prvih doseljenika. U prilog tomu govori i kapela Sv. Nikole u spilji Loznica gdje je na groblju otkriveno i nekoliko stećaka. Rogoznica je i danas tipično mediteransko mjesto čije se stanovništvo uglavnom bavi ribolovom, obradom zemlje i turizmom.

 

ZNAMENITOSTI

 


Crkva sv. Ivana Trogirskog na rtu Planka (Ploče)

Podignuta 1324. godine na čast sv. Ivanu Trogirskom koji je na tom pogibeljnom mjestu, dalmatinskoj Haribdi, učinio čudo. Naime, prema zapisu don Giulia Paljetka, rogozničkog župnika, sv. Ivan je čudotvorno biskupskim odličjem, spasio brodolomce hodajući po površini mora. Sav teret i lađa bili su spašeni te su mornari nastavili svoj put prema Šibeniku koji je tada pripadao trogirskoj biskupiji.
Crkva je orijentirana u smjeru istok-zapad, pripada gotičkom stilu s primjesama predromaničke tradicije. Zbog izloženosti moru i posolici, crkva se gotovo stopila s hridima. Premda je na osamljenom mjestu, crkva je u posljednje vrijeme ponovno postala mjesto molitvi i prošnji sv. Ivanu Trogirskom.
Oko crkve značajno je arheološko nalazište, a najveću vrijednost ima nalaz od oko 500 ulomaka posuda s grafitima (Diomed).

 

Svetište Majke Božje – Gospe od Kapelice

Na ulazu u rogozničku luku, na poluotoku Gradina, nalazi se zavjetno svetište Pohođenja Blažene Djevice Marije, u puku znana kao Gospa od Kapelice.
Daleke 1722. godine, ribar Juraj Bogavčić zvani Tuburko, privučen čudnovatom svjetlošću pod pločom pronalazi sliku koja je prikazivala Pohođenje Blažene Djevice Marije svojoj rodici Elizabeti. Ponese je kući i stavi u škrinju. Sutradan, na istom mjestu opet ugleda istu Priliku. Htjede je usporediti s onom u škrinji ali je ne nađe. Odluči sve to povjeriti župniku, koji je stavi u riznicu. Ali i iz nje se Gospina Prilika vrati na mjesto ukazanja.
I tako, na nagovor bogoljubnog puka, 1776. odlučiše sagraditi malu kapelu.

 

Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije

Današnja Župna crkva sagrađena je u barokno – neogotičkom stilu. 11. svibnja 1615.godine. Crkva je posvećena Sv. Nikoli. 1683.g. crkva je proširena i nazvana imenom Uznesenja BDM, a 1746.g. biskup Donadini je posvetio, što se vidi na spomen ploči uzidanoj nad glavnim vratima. Sutitular župe je sv. Nikola.
Crkva je početkom XIX stoljeća proširivana. Stari zvonik na preslicu je odstranjen, a sagrađen je novi, 1873. godine.
Veliki oltar, oltari Duša od Purgatorija i Gospe od Ružarija starijeg su vremena. Pala Velikog oltara potječe iz 1896.
Oltar Gospe od Zdravlja sagrađen je 1893., a oltar sv. Ivana Trogirskog 1906. godine.
Crkva je u nekoliko navrata stradavala od udara groma i požara.

 

Jezero „Zmajevo oko“

Jezero Zmajevo oko jedinstven je hidrogeomorfološki fenomen istočne obale Jadrana, u kojem se zbog posebnih fizikalno–kemijskih svojstva razvila osebujna flora i fauna. Smješteno na poluotoku Gradina, uz tanku prevlaku koja razdvaja uvale Soline i Koprišće. Okruženo je okomitim stijenama, visokima od 4 do 24 metra. Površina jezera iznosi oko 10.000 m², a najveća izmjerena dubina je 15 metara.

Ova stranica koristi cookies (kolačiče) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Daljnim korištenjem stranice suglasni ste s korištenjem kolačića Više detalja

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close